Dobrodošli



PROGNOZA

POSJEĆENOST


PLANINARSKO DRUŠTVO KAMENJAK - RAB




    PD Kamenjak Rab, osnovan je 2002. godine, nastavlja tradiciju društva istog naziva, osnovanog davne 1928. godine.


   Društvo se ubraja među najbrojnije te najaktivnije udruge na otoku. U 2011. godini je 97 osoba platilo članarinu, uz još tridesetak pridruženih članova na raznim izletima i akcijama. Članstvo je raznoliko, svih uzrasta, odnosno starosne dobi.


  Imamo klubsku prostoriju na katu stare športske dvorane te oglasni pano kod ulaza na gradskoj tržnici, gdje se redovno izmjenjuju fotografije sa izleta te radnih akcija.         Društvo aktivno sudjeluje u športskim te društvenim priredbama na otoku.

  Dosta pažnje ulažemo u edukaciju članova društva.  


  Na otoku imamo oko pedesetak kilometara markiranih planinskih staza, tako za rekreativno pješačenje, kao i za zahtjevni trening. U izdanju "SMAND" d.o.o. je tiskana planinarska karta otoka sa ucrtanim stazama.


  Društvo je pristupilo obnavljanju Premužićeve staze na otoku.

  Na najvišoj točci otoka postavila se kamena piramida sa oznakama odnosno pečatom.






KAKO SE OSNIVALO NAŠE DRUŠTVO    

   

    Planinara je na otoku uvijk bilo. Hodalo se samostalno u planine, preko sindikalnih ili školskih izleta a pojedinci su se učlanjivali u društva širom domovine. Zasluge za buđenje ,odnosno revitalizaciju otočkog planinarenja ide većim dijelom ljudima koji svoje korjene vuku iz kontinentalne Hrvatske.


  Pisala se godina 2001. kad su na jednom ugodnom druženju Ivan Belobrajdić i Vlado Cerovski predložili: „Za naše dobro , za dobro naše dice, moramo osnovati planinarsko društvo!“ I zaista. Ni prošlo ni misec i našli smo se Vlado Cerovski, Ivan Belobrajdić, Ive Fafanđel, Vanja Seršić i ja:“ Osnovat ćemo planinarsko društvo“. Ubrzo su uskočili Sandro Benić, Toni Burić, Živko Grce, Marica Crnić, Srećko Kuparić...


  Glavne radilice su bili Vlado Cerovski i Ivan Belobrajdić. Vukli su veze, pronašli kontakte, sazivali sastanke, bili uvik puni optimizma te informacija. Nakon ozbiljnih priprema ,papirologije i hrpe formalnih zavrzlama je došao dan 8.11.2002. Gradska vjećnica je bila premala za sve koji su došli na ustanovnu skupštinu sa svih starna otoka pa i izvana. Bilo je ugodno. Pomislio sam :“ Bravo Vlado , bravo Ivica ,bravo mi!“. Tako je krenulo, jačalo sve do danas. Izleti ,akcije, druženja. Broj članova je porastao. Napravili smo nešto za sebe, za prijatelje. Upoznali smo planine širom lijepe naše, opremili se ,školovali. Bilo bi nezahvalno kad u cijeloj priči nebi spomenuli PD Grafičar iz Zagreba, naše prijatelje i prve mentore. Bez njihove pomoći bi puno toga ostalo samo na papiru. Hvala vam za sve.


  Danas smo jaki i puni planova. Ovo su riječi za povjest, arhivu, ali neke stvari se ne zaboravlja, pogotovo prijatelje koji su nas digli na noge kumovali našem rođenju.


 Ivo Olip