Dobrodošli



PROGNOZA

POSJEĆENOST


Smiljan-Zir-Cerovačke pećine 08.12.2013.

 Napisala: Romana Crnić


...i tako danas pišem o izletu. Zapravo pripreme su napravili drugi, a dojmovi s tog izleta su fantastični. Ne samo što nam je to područje praktično u susjedstvu, nego je gotovo sasvim novo za mene. No krenimo redom. Jutarnje buđenje ,trajekt ,Stinica. Uobičajeno za nas kao i put prema Karlobagu. Osim o buri malo toga znamo o tom gradiću.Nekoć rimsko naselje Vegium, pa Bag i Scrissa govore o važnosti tog područja. Cestom se dižemo preko gotovo 98 zavoja a ispod nas se proteže “ fortica“i „kava“ koji su nekoć brinuli o sigurnosti tog područja. S desne strane proteže se Terezijana: stari (ili možda ne) put, a danas poučna staza koja se proteže od Baških Oštarija pa do sela Konjsko. Vrlo posjećena. Negdje na 908 m n/V nalazi se i „Kubus“ (Kocka), posvećen spomenik Ferdinandu I .Prekrasan pogled na Rab,Pag,zapravo Kvarner pa sve do Zadra.U blizini je i planinarski dom (Prpa),a slušamo i o vrhovima u blizini (ne samo Kiza). To je i područje nekadašnjeg hotela“ Velebno“ koje ,nažalost, nije više u funkciji, nekadašnjeg skijališta ,ali je i dio poučne staze. Nedaleko je i selo Smiljan, nešto prije Gospića,u kojem se nalazi rodna kuća i muzej Nikole Tesle.Vjerojatno poznato mjesto svim učenicima Hrvatske. No vrijedilo ga je posjetiti i obnoviti što znamo ili neznamo o Tesli,njegovom životu, izumima i pogledu u budućnost koji je on imao. Štreberski okrećem knjigu provjerivši visinu Zira (850m),gdje se točno nalazi. No ,ne našom krivicom,krenusmo krivim makadamom zbog oznake,iskrivljene . U tom prostoru ima divljih životinja(vidjesmo srne), a Zir se uzdiže na osami i vjerojatno je u prošlosti bio kontrolna točka. Dio autoputa (Zagreb-Split) prolazi blizu,ali ne remeti tišinu tog podneblja. Početni uspon je zbilja lagan(kako i knjige navode). Kad smo prošli „zemljani“ dio započeo je „stjenoviti“ i tako do kraja. Tog dana nisam bila previše ambiciozna, te sam zastala u podnožju vrha.Kako je i sajla bila djelomično zaleđena našla sam i opravdanje za svoju neambicioznost. Neki su zaista uspjeli do kraja i vjerujem im kad kažu da je pogled veličanstven. Na cijeli Velebit.Za njeg se možda trebalo još malo žrtvovati. No... Veće iznaneđenje bile su i Cerovačke pećine.Nešto malo više od 600 m n/V, nekoliko stepenica, i već smo bili u Gornjim i Donjim špiljama. Srednje i nisu otvorene za javnost. Navodno previše vode. No “ sale“ kao što su „Kristalna“, „Katedrala“, kipovi poput Kipa slobode ili veliki cupcake,stalagtiti i stalagmiti, stalagtati koji rastu vrlo sporo,svakako su vrijedni posjeta svakome tko se zatekne u blizini. Pećine su također bogate nalazima iz davne prošlosti i jedno su od većih nalazišta špiljskog medvjeda, pa smo imali priliku vidjeti tragove „brušenja“ medvjeda na stijenama nastale njihovim kretanjem. Kad smo izašli već je padao mrak.Oprezno smo se spuštali prema dolje.Niti lagano poskliznuće nije mi pokvarilo izlet. Prije povratka na Rab pauza u Starigrad Paklenici,druženje i povratak kući.Naravno pod dojmom i sa željom ponovnog osvajanja nekog vrha.











PJEŠAČKA TURA NA KAMENJAK - 24.04.2013




 U suradnji TZ grada Raba, PD Kamenjak i SGVH na Rabu je 24.04.2013., u svrhu upoznavanja mladih i turista sa ljepotama otočkih staza organizirana pješačka tura na najviši vrh otoka Raba - Kamenjak (408 mnv). Na pješačenju koje je trajalo od 9,30 do 13,00 sati učestvovalo je 45 učenika osnovne i srednje škole u Rabu i jedan njemački bračni par. Za vođenje poveće grupe bio je zadužen član PD Kamenjak Rab i SGVH Eros Grubišić. Na pitanje: Zašto ste došli pješačiti ? Iskreno su odgovorili: Ne da nam se sjediti u školi i slušati učitelje, a na to bi mogli još samo dodati da su potpuno u pravo jer je majka priroda vrhunski mudra. Učenici su sa znatiželjom i zanimanjem prolazili lijepim otočkim krajolikom i sigurno se u nekom od njih rodila iskra ljubavi prema boravku u prirodi, a i njemački par je u laganoj šetnji pokazao da su stranci oduševljeni onim što vide. A ono što su vidjeli su otvoreni pogledi prema otocima Pagu, Lošinju i Cresu i mnoštvu malih otočića i školja. Na samom vrhu popunjenom sitnim kamenim piramidama koje se poslagali nepoznati posjetitelji Kamenjaka otvara se magična panorama prema Velebitskom kanalu u kojem plove Prvić, Krk, Sveti Grgur i Goli otok, a sa visina, na drugoj strani vidimo ogrlicu prekrasnih vrhova Sjevernog Velebita: Vučjak, Zavižanska kosa, Balinovac, Veliki Zavižan, Gromovaču, Crikvenu, Lisac, Rožanski vrh, Alančić i dio vrhova srednjeg Velebita. Stvarno su bili u pravu što nisu ostali u školi, bolji početak dana si nisu mogli zamisliti.



Foto galerija





IZLET PO DOLCIMA I KAMENJARU BARBATA 16.3.2013




Na inicijativu članstva se ponovo pokrenula akcija ''Kroz pješaćenje upoznajmo naš otok ''. Nedjelja, sunce probija oblake, lagani vjetrić, baš ka stvoreno za landrat va prirodu. Odlučili smo se za poludnevni izlet po Barbatu. Srednje zahtjevan, pogotovo radi bespuća i oštrih škrapa. Odaziv iznad očekivanja, priko trideset ljudi. Raspodijelili smo aute i krenuli putem Barbatskog ipsilona. Nakon kilometar puta smo skrenuli na stazu. Vodiči smo se podijelili u koloni. Staza krivuda između dva suhozida i vrijedan je primjer ruralnog graditeljstva. Sa obje strane dolci, pogled na Barbatski kanal sa jedne i Velebit sa druge strane. Dolazimo do lokve Pantulija, koja uvik ima vode. Mala priča o svrsi izleta te o stazama i mocirama, koje bi tribalo zaštitit. Od lokve dalje je put pun kamenja od palih mocira i zarastao kupinom. Dolazimo do markacija otočke transverzale i polako se spuštamo po kanjonu prema moru. Dolazimo u uvalu Vadiškala. Zeleno – plavo more, sve okolo ogromne grote od brijega odlomljenog vapnenca i breče. Divota! Ka da su se bogovi igrali čovječe ne ljuti se. Prelomljena breča je ponekud stvorila prave jame, koje polako oblači smeđkasta siga. Za jato stenja prva stanka. Nekima doručak, nekima marenda. Polako krečemo, ovčja staza se gubi u lavini kamenja. Do pješčane kose se probijamo svak po svome. Onda sipar i ulaz u pukotinu između desetak metara visokim stijenama. Okupljanje te uspon na plato ispod kose Zvonici. Tu se grupa razdvaja. Jedni odlaze po siparu uz mociru do markirane staze te priko do Miška drage i kamporala do polazišta. Drugi, malo spremniji produžuju dalje uz vanjski greben uvale Vašapeliča. Usput pronalazimo minerale, hematit, boksit. Ogromno je breče koja je najlipše tvorevine načinila pred kraj Drage Vašapeliča. Volat, skaline, nadstrešnice, prava umjetnost. Kraj drage zahtjeva malo pješačkog znanja. Ali prošli smo i to. Po kanjonu smo uz suhozid došli do dolca sa divnom šumom divlje stupine uz markiranu stazu prema Srednjaku. Po kratkoj pauzi smo krenuli u brig i onda ponovo na divlje po ovčjim stazama ispod kose Budiplanka. Dojmljiv je i spust u kanjon Juričića Drage. Ogromne kamene grote, glatke od vode, pjesci. Nakon par sto metri izbijamo u dolac, iznad njega cesta. Spuštamo se. Desno Srednjak, vodosprema, dolje do prve kuće, Barbatska crikva. To je to! Nešto novo, ugodno, lagano. Naš otok je mali a velik po lipoti. Više ih, več pitaju, a di ćemo u subotu? 

Takovi smo mi planinari.



Foto galerija








IZLET NA KLEK


U nedjelju, 6.01.2013, smo se pridružili planinarima iz PD Grafičara i zajedno otišli na Klek. Bili smo mali dio od 500 – tinjak planinara koji tradicionalno pohode Klek svake prve nedjelje u godini.


IZLET PO RABU 


 U subotu , 5.01.2013. realizirali smo izlet po našem otoku. Odazvalo se desetak članova. Krenuli smo od zaseoka Matkići do Fruge i dalje preko Silbe do vršnog grebena. Po vanjskom grebenu smo se vratili do Fruške lokve i spustili nazad u zaseok Matkići.