Dobrodošli



PROGNOZA

POSJEĆENOST



Velebitsko prigorje

prosinac,2014


Treking po Velebitskom prigorju je uvik nešto posebno. Napuštena sela,zaboravljeni putevi,livade visoke trave zlatnih boja,tragovi životinja,samoća...Nekad puni života,danas od svih zaboravljeni kraji. Ka naručeni za istraživanje u kasnu jesen. Kad sve okolo već miriše na snjeg.


Bilo je tmurno jutro. Oblaci nizko nad planinom,čak je palo par kišnih kapi. Poć ili ne ? Prevladalo je ono: loš dan je bolje provest u prirodi nego među četiri zida.


Dvadesetak hrabrih tako krenuše put planine. Autima redom pored Rupčića,Štokić poda,Starčević poda sve do Marame. Od zadnje kuće počinje zarasla,nemarkirana staza,koja se penje preko grebena i dolca Sinokos i dalje prema Mliništu Suha stabla,miris kuša...Nema vidika,ali barem nas se kiša smilovala. Magla,magla,svugda oko nas...


Crikvicu Sv.Jelene na Mliništu smo jedva pronašli.pozvonili smo,da nam se ispune želje,odmorili se i marendali. Od zadnje posjete je unutrašnjost crkvice nekako propala.Kao i kuče oko nje. I zarasla polja,mocirama ograđeni pašnjaci...


Probijali smo se dalje prema Koritima. Šteta da nije bilo sunca,jer su zlatne trave na tim livadama najlipše na svitu. Korita. Otvorili smo bunar i napili se vode. One prave,velebitske.


U tišini smo odradili uspon do Premužičeve staze i krenuli u smjeru Alana. Kolona se protegnula,tu i tamo mrvić snjega. Pričal sam o predivnim vidicima,ali ovaj put je magla bila jača.


Nešto iza odvojka za Ograđenici smo se sakupili i počeli spuštati u dolinu. Na rubu Jurčić dolca smo se podjelili. Umorniji su krenuli iznad Vrata do Štokić poda,kondicijsko jaći stazom uz ruševine Jurčić dolca preko prelaza na Mlinište i uz Sinokos dalje do Marame.


Sve u svemu,nešto novo. Posjet davno napuštenom životuZavirili smo kamo rijetko gredu ljudi. A još da nas je pratilo sunce....


Ivo Olip


 foto galerija

 

 


Izlet jesenjih boja

Šatorina (1624 m), sklonište Ograđenica, izvor Štirovača

NEDJELJA, 23.11.2014.


     Danima smo gledali,kako priroda oko nas poprima divne jesenje boje.Zadnje cvjeće,zlatno lišće,žute trave....Crveni ruj,zelena ostaje jedino mahovina,jele...Srce te nekako vuće van,pogled bježi prema planini.Odlučili smo.prvi lipi vikend gremo na Velebit.Još je toplo,a studeni je.Triba nać nešto lagano,za svakoga.Nešto dojmljivo.Kao nekada,autom u srce planine i napraviti krug po starim stazama.


     Nedeljno jutro ka iz snova.Tribali smo krenut ranije,ali dogodi se svašta.Cesta prema Alanu suha,tek pred kućom mrvić sniga.Iznenadilo me.Uf,ća je unutri?Letnje gume,ali srića prati hrabre.Ostavili smo gulaš u domu i krenuli dalje.Mirovo,cesta puna lokvi,raskršće za Dokazin plan.Minjalo se blato i snig na sjevernim stranama.Kod rampe se visoko gori ukazala Šatorina.Na parkiralištu kod odvojka za Ograđenicu smo ostavili aute.Tanka kora snijega na stazi,ali nije bilo hladno.Pregledali smo opremu i namjestili štapove.Nas dvadeset i pet.


     Lagani brig za zagrijavanje,priće o premužičevoj stazi,okruženju.Prošli smo čarobnu šumu,gdje je vjetar sapleo bukovu šumu u predivne forme.Ograđenica.Odmor kod ruševine,upis u knjigu.Polako smo nastavili prema Matijević brijegu.Uspon,prve kapi na licu.Prekrasne boje,topli dah jesenjeg sunca.Klekovina na vrhu,na jednoj strani otoci u zlatnom sjaju,na drugoj Lika u maglenom moru.Na spustu nas prate friški tragovi medvjeda.Ništa novo.Tih mrcina ima sve više.


     Šatorina je bila sve bliže.Zadnji uspon,greben i konačno vrh.Usklik,veselje.Neki ponos.Seli smo va suhu travu.Pojilo se,popilo,istrislo umorne noge.Svi smo došli na vrh.Bravo.Fotići su klikali,tribalo se namistit.Crvena lica,puna sjaja.Hvala ti živote za predivni dan.


     Povratak drugom stazom do auta.Bez ikakvih problema.Lagano.Sa malo znoja.Ali ipak,svaka kap znoja je kap zdravlja.Na Alanu smo pojeli gulaš i nazdravili svim budućim izletima.Povratak u tami.Uspomene ostaju.One su kamenčići mozaika,koji nam otaje cili život.


Ivo Olip



 Foto galerija 





Visočica jesenjih boja


       Dugo,predugo nisam bil na Visočici.Čitav jedan vijek.Tamo negdi od sedamdeset i neke.Sa prijateljima smo tada krenuli od Medaka,pa šumom,punom vrganja.Tada se još vozilo vlakovima.Onakovim,sa drvenim klupama.I pjevalo se.Živjelo se u nekom drugom svijetu.

     Prođoše godine.Tako blizu san joj bil ponekada.Gleda san je sa Vaganskog,Badnja,sa kose iznad Stapine,Zira....Uspomene...  

     Ovaj put smo šli drugim putem.Od Rizvanuše autima,pa petnaestak kilometara makadama,punog lokvi.Uz cestu tragovi sečnje.Žute table svjedoče o zlu prošlogs rata.Zaboravljenim minama.U brijegu iznad ceste je sve više svjetlo ljubičastoga kamenja,prepoznatljive građe Visočice.Njezina sjeverna stjena tako jasno priča priču o geološkom taloženju materiala u dalekoj prošlosti.Uz sklisku stazu mozaik jesenjih boja.Miris gljiva,ali žute table upozoravaju.Ruševina Gojtanovog doma,malo za jato se gradi nova zgrada.Šteta,da ne obnavljaju staroga.Nizki oblaci zatvaraju pogled.Kroz visoku travu se dižemo sve više.Pokušavam se sjetiti nekih staza,ali one su napuštene,markacije preokrenute.Uspon polako diže tlak.Postaje sve svetlije.Pečat za uspomenu i onda prema vrhu.Kako sreča prati hrabre,tako se i za nas odjednom otvorilo nebo.Oblaci su se razgrnuli.Predivno.Duboko ispod nas Medački žep.U daljini more,ispred njega cijeli lanac velebitskih vrhova.Sve je izranjalo pa ponovo tonulo.Seli smo va mekobu trave i izvukli marendu.Več je riječ dotakla sljedeći izlet.Fotić za uspomenu.Povratak.Svake toliko zastajemo i pazimo okolne vrhove.Doli u blizini auta smo pronašli čak nekoliko gljiva.            


     Rizvanuša,Brušane,...lička klopa za gušt na kraju.Druženje.Za jednoga nešto novo,za drugoga uspomene,za sve divni dan uz mozaik jesenjih boja.   


Ivo Olip


Visočica 10.11.2014.


 Foto galerija