Dobrodošli



PROGNOZA

POSJEĆENOST

Kugina kuća –Skorpovac –Smojverske Dulibe

    Kugina kuća ( 28.10.2017. )

 

        Kao svugdje tako ima i u planinara različitih interesa. Neki vole osvajati vrhove, drugi stijene, treči su ekstremisti, slijedeći uživaju u prirodi.

Ima njih koji bi ure i ure ležali na samotnoj livadi.

            Izlet kojeg smo odradili 28.10.2017. je u mnogoćemu specifičan. Srce Velebita bez vrhova, Premužićeva staza, neka pitoma divljina, u koju se ipak sve jače vračaju ljudi.

Kako smo ušli u vrijeme kada proroda mijenja svoje ruho, nazvali smo ga ''Izlet jesenjih boja'' .

            Sa magistrale smo se u prvom suncu uspinjali prema domu na Avanu. Kratak pozdrav domaru i več su auti krenuli dalje. Mirovo, Bivenski padež, Štirovača. Nigdje nikoga. Voda na izvoru hladna kao uvijek, visoko iznad nas, sakrivena od šume, Šatorina. Asfalta nestane, sve okolo hrpe jelovih trupaca, spremnih za transport. Mlada šuma polako sakriva vikendice na Jovanovičeva padeži. Prolazimo Klepinu dulibu koja je bila do rekonstrukcije ceste zadnja netaknuta oaza toga dijela Velebita. Uspon i ubrzo Kugina kuća.

Uredno ali zatvoreno.Nedjelja je , divan jesenji dan. Svejedno. Planinari se mogu skloniti u zimsku sobu pozadi, opskrbiti vodom, odmoriti na klupi ispod nastrešnice.

            Ostavili smo vozila, provjerili opremu i krenuli stazom kroz šumu. Divno.

Tako klesana pasica uz rub polaza nestaje u vremenu, nema traga motornih pila. Nakon dvadesetak minuta izlazimo na bijelu šumsku cestu. Nakon desetak metara, kada stabla ostaju ispod nas imamo zadivljući pogled. U daljini se kao neosvojiva tvrđava diže tamna gromada Bačić kuka. Iako od svugdje fascinantan, je baš sa tog stajališta najljepši. Ubrzo nas markacije sa makadama navode u rijetku šumu niske bukovine. Ponovo tragovi pasice, visoka trava sa obje strane polako gubi boju. Prvi konji na kosini.

Jedva su podigli glave i pasli dalje. Ušli smo u Vrbansku dulibu. Sječanje se vraća četrdeset godina unatrag. Kosilo se i pasle su krave. Sada šuma i grmlje polako nadiru sa svih strana. Stišće se duliba i vrijeme prolazi. Kadi će biti sutra , kadi ćemo biti mi?

                Iza proplanka nas je dočekao Skorpovac. Nekad zaseok kamenih kuća, u kojima su u ljtnim mjesecima boravile cijele obitelji, čuvale stoku, proizvodile maslac i sir, pripremale drva. Da, nekada se moglo živjeti i od šume i duliba. Danas ruševni zidovi žalosno strše, bunari ružno gledaju u nebo. Put prema Cesarici se suzio na usku stazu, kojom prođe jako malo ljudi. No, ipak nešto se obnavlja. Nije izrastao samo lijepi planinarski dom, ima i starine u zagrljaju šume koja je dobila novo lice, novi krov. Možda je to prvi trag vraćanja. Traganje za ognjištem iz kojeg smo svi potekli.

            Skorpovac je ostao za nama. Premužička se diže iznad ceste koja se uporno pravi. Bukova stabla, sva pomalo nagnuta prema zapadu radi vjetra. Raskršće za Podgoru i Pejakušu, gdje je nekada bilo planinarsko sklonište. Malo dalje završava Vrbanska duliba. Markirana staza prema desno prema Kuginoj kući a lijevo prema Radlovcu. Mi smo produžili dalje po Premužičevoj stazi. Odjednom se ispod nas otvorio zeleni Radlovac, zimsko i stalno obitovalište svih tih konja, koji su nas do tada uporno pratili. U daljini je blještalo more. Predivno. Planina prošarana u svim bojama, srebrno more. Konji, ovce, život i sirovi bijeli kamen. Usred kosine napuštamo Premužičevu stazu i polako penjemo prema Smojverskim dulibama. Prvi uspon, prve kapi znoja. Odmor na sedlu i spust prema prvoj livadi. Predivno. Nježne trave u zagrljaju bukovih šuma. Beskrajni zapuhi lišća bi mogli sakriti čovjeka. Šteta. Gljive su već prošle. Okretalište ceste, koja je zadnjih godina ponovno prohodna. Markacije nas usmjeravaju u slijedeću dulibu, pa slijedeću, gdje nalazimo i lokvu koja nikad ne presušuje. Onda najzahtjevniji uspon preko Težakovca do Sedla.Silazak. Toliko dolje koliko prije gore. Tu i tamo skliznem na mokrom lišćem pokrivenom granju. Silazak na cestu i ubrzo pogled na Šatorinu još sa tog mjesta.

            Nakon petnajstak minuta, drndanja po makadamu smo završili naš krug kod kugine kuće. Sve skupa sa stankama, četiri i pol sati pješačenja. Jedan zahtjevniji uspon. Sve u svemu lagan izlet, izlet jesenjih boja.

 

                                                                                                                      Ivo Olip